Da bi doèarali psa kao jedinku sa detaljima važnim za smjernice u daljnem uzgoju, moramo znati neke osnovne pojmove  koje se tom prilikom koriste.

OSNOVNI UTISAK
Snažan, velik, šaren, dobro povezan i gibak stoèarski pas, kvadratnog okvira (može biti 5% duži od visine), ne laganih, ali nipošto grubih i teških kostiju

 -plavo-dužina

-zeleno-visina

. Izrazito duge, guste i èvrste, ploèastošarene dlake . Prije povuèen nego nervozan, prije ravnodušan nego li agresivan. Vrlo žilav, skroman i izdržljiv.
MJERE
Poželjna visina mužjaka je oko 70 cm, u ženki izmeðu 60 i 65 cm.

GLAVA
Glava je lupoidna, klinasto izdužena. U osobito bujno odlakanih primjeraka na prvi dojam djeluje maleno.

Što znaèi lupoidna glava? Da bi mogli usporediti stavit æu lubanju od vuka.

 Lubanja tornjaka trebala bi svojim svojstvima sliènija vuèjoj. Ovo nije tornjaèka al je blizu.

Da bismo razlikovali što toèno znaèi glava moloških pasmina- ovo je lubanja bernardinca

Èeljusti su jake i duge, a zubalo potpuno i škarasto

Kako možemo po gornjam primjeru vidjeti zubi takvih dugih i jakih èeljusti takoðer su veliki i razmak izmeðu gornje i donje vilice je malen. Iako bernardinac ima veliku èeljust , gornja je u principu skraæena u odnosu na njegovu glavu,otuda predgriz. Zubi su naspram nje mali, prostor izmeðu gornje i donje vilice veæi.

Odrasli tornjak ima 42 zuba

Žuto-sjekutiæi ( I )

Ljubièasto-oènjaci ( C )

Zeleno-pretkutnjaci ( P)

Roza-kutnjaci (M)

Pogled na smještaj zuba

Kako možemo primjetiti na gornjoj vilici je zadnji,P4 veæi od donjeg.

Nastavljamo sa nosnim hrbatom,stopom. 

 Nosni hrbat je posve ravan, a stop blag. Nadoèni lukovi mogu biti lagano zamjetljivi.

Stražnji dio lubanje je izdužen, ali ne i uzak. Iza èeonog luka do zatiljka ravan. Zatiljna kost nije izrazita, ali je zamjetna. Vrh njuške je proporcionalan, nikad šiljat ili pretjerano mesnat.


Usne èvrsto prilježu èeljustima.



Oèi su bademaste, èvrsto priljubljenih kapaka.

 

Uške su velike, jednostruko preklopljene. Njihov je korijen visoko, bliže razini tjemena nego li u drugih pastirsih pasa.

 Staviti æemo par usporednih slika da se primijete razlike.

 Glava je lupoidna, klinasto izdužena. U osobito bujno odlakanih primjeraka na prvi dojam djeluje maleno.Stražnji dio lubanje je izdužen, ali ne i uzak. Iza èeonog luka do zatiljka ravan. Zatiljna kost nije izrazita, ali je zamjetna.Široke, kratke glave, s naglašenom stopom, nalik glavama rotveilera, novofoundlera, šarplaninaca, prevelike glave i one velikog kalotalnog (èeono-tjemeno-zatiljnog) i malog èeljusnog djela treba smatrati pasminski nepoželjnima.
Èeljusti su jake i duge, a zubalo potpuno i škarasto.Dok populacija tornjaka ne dosegne dovoljnu brojnost i pri ocjenjivanju i uvrštavanju u uzgoj ne treba inzistirati na idealnoj pravilnosti škarastoga zagriza i punom broju premolara. Mogu manjkati dva od P 1, P2, P3, ali ne na istoj strani. Jedinke savršenijega zubala imaju prednost a pri sparivanjima barem jedan od primjeraka mora imati besprijekorno zubalo.
Usne èvrsto prilježu èeljustima.Kako su loše prilijeganje donje usne, a osobito žvalavost, znakovi limfatiènosti, a osim toga nagrðuju životinju, treba ih smatrati nedostatkom. Moguæe je takoðer da se pojave primjerci èija gornja usna u prednjem djelu lagano nadilazi donju. Ukoliko ta osobina nije izrazito naglašena i ne prate je druge netipiènosti, ne treba je smatrati manom.



Za usporedbu stavila sam slike dvije po nazivu i blizini nazovimo srodne pasmine.Sam kostur glave nije njihov ali sam ga takoðer stavila da se može usporediti i shvatiti na koje se dijelove odnosi.
Kada imate pravu tornjaèku glavu lako ju je razlikovati.

Zaboravila sam dodati još jednu usporedbu.



Vrlo je lako previdjeti ako ne obratiš pažnu.

Evo par lijepih tornjaèkih glava





Evo još malo netipiènih glava.

Linija njuške nepravilna,kvrgava,izdiže se prema gore u odnosu na liniju lobanje a stop je gotovo ravan,usne takoðer opuštene

Tipièna glava molosoidnih karakteristika.


Nakon ovih objašnjenja da li bi netko proglasio ovu glavu tipiènom, a mnogi suci jesu.





Nadam se da æe ubuduèe uzgajivaèi obratiti više pažnje pa neæe doæi do ovakvih propusta ma kakvi suci bili!

Uške

Uške su velike, jednostruko preklopljene. Njihov je korijen visoko, bliže razini tjemena nego li u drugih pastirsih pasa.Dok uzgoj još nije dosegao potrebnu brojnost, nešto manje, unatrag preklopljene uške valja smatrati lakšim nedostatkom. Prilikom sparivanja, meðutim, treba strogo paziti da ne doðe do potkrepljivanja toga nedostatka s obje roditeljske strane.

dva primjera lijepih i dobro postavljenih uški



primjer nešto manjih i kraæih te shodno tome i loše držanih uški



te primjer predugih uški koje su takoðer jedna od grešaka mada se ne dogaða tako èesto
 

Tornjaci imaju vrlo pokretljive uške tako da se one moraju promatrati kad je pas u mirovanju.

Oèi

Oèi su bademaste, èvrsto priljubljenih kapaka.Boja šarenice mora biti sukladna boji krzna.) U nekoliko meðusobno nesrodnih legala pojavili su se i plavooki primjerci (izgleda da to svojstvo vezano uz jedan od faktora za šarenost). Kako ta osobina u pasminu nije mogla dospjeti križanjima, možemo je smatrati izvornom nasljednom osobinom pasmine. Treba je tolerirati radi daljnjih istraživanja, bez obzira na opæeprihvaæene estetske stavove. Ukoliko pokusi pokažu da to svojstvo u tornjaka nije nasljedno vezano s negativnim osobinama, kao što je uoèeno u nekih drugih pasmina.tada bi plavo èakorasto oko moglo postati standardno moguæim svojstvom pasmine. Ovo nastojanje potpuno opravdavaju odsustvo te osobine u blisko srodnim pasminama pastirskih pasa, njeno spontano pojavljivanje u èistokrvnom uzgoju ,te poznata tradicionalna težnja ka što razlièitoj obojenosti.

Jedno lijepo oblikovano i obojano oko

te varijacije na temu

plavo oko i svijetlo oko


Najèešæi problem vezan za oèi je ektropium, izvrtanje kapaka i njihova opuštenost koji u kombinaciji s stranim tijelima i raznim bakterijama uzrokuje èestu upalu oka.



Zbog toga treba obratiti posebnu pozornost jer takav pas na terenu ima velikih problema.

Obojanost glave

Sve varijacije boja i šara smatraju se jednako vrijednim.U nekih primjeraka postoji tamna maska. Ne treba je smatrati manom, ali je odgovarajuæim uzgojnim potezima valja postepeno gasiti jer je tipièna osobina mnogih srodnih pasmina.


Što je to maska?
Da bi pojasnila pojam maske uzet æu primjer iz druge pasmine kod kojih je maska obavezna.To su boxeri.
Maska je površina crne dlake na glavi psa koja poèinje od njuške a zavšava neposredno iznad nadoènih lukova.Nikada ne prelazi na uši.

Potpuna maska izgleda ovako (ne obazirite se na pijesak ) To je genetski èista maska.



No ona nemora uvijek izgledati tako.Kako je obojanost rezultat više genetskih faktora i modifikatora ta maska ima i više varijacija.Od samo dijela bijelih površina....



do dijela kad se maska jedva ili više uopæe nevidi.



No netreba se zavaravati.Iako je nevidimo ona je genetski tu i u sljedeæim parenjima ponovo æe izaæi na vidjelo.

Ovako vidljiva genetska kombinacija izgleda kod tornjaka. Masku je najlakše uoèiti na štencima.
Od jaèe izražene prema slabijoj, svi iz jednog legla.



Verzija kod malo starijih tornjaka.


No masku netreba miješati s pojmom crne glave ili crnih oznaka na glavi. Takvi psi mogu ali nemoraju imati masku.
Crnu glavu kao takvu treba izbjegavati.

 VRAT
Vrat je dug, nisko nošen, u pozoru postavljen pod kutem od 45 stupnjeva. Obložen je èvrstom muskulaturom, suh, prekriven èvrstom, na šiji dosta debelom kožom, koja unutarnjem tkivu prilježe i na donjoj strani vrata. Odlakan je vrlo bujnom, dugom dlakom (grivom).


Na vratu nebi trebalo biti viška kože koji visi s donje strane a izgleda ovako otprilike

GRUDNI KOŠ
Grudni koš je vrlo prostran, stožast, dubok, širok i zaobljen, no rebra nisu masivna. Prsa se skladno istièu, s pleækama i stražnjim dijelom grudnog koša tvore èvrsto povezanu cjelinu. Vrh grudne kosti u pravilu je nešto ispred ramenog zgloba".





Ima pasa u kojih je cijeli grudni koš manje ili više povuèen unazad tako da kut pleæke i nadlaktice dospijeva nekoliko prstiju ispred težišta životinje. Što je takva graða izraženija treba je smatrati težim nedostatkom, tim više što je redovno vezana uz greške grebena i leða te uz kraæu nadlakticu i/ili pleæku.

 U pasmini se vrlo èesto znaju naæi uska i plitka prsa.



U našim neformalnim razgovorima i razmišljanjima pretpostavili smo da se ovakve stvari dogaðaju i kao danak visini u koju tornjaci vrlo lako idu ali to su èisto naša razglabanja.

NOGE
Noge tornjaka moraju biti pravilnih stavova, suhe i duge, nikada predebelih i teških kostiju.

 



Kutevi izmeðu pleæke i nadlaktice, te kutevi stražnjih nogu srednje su zatvoreni.



90-zatvoreni

120 na više-otvoreni

Nekoliko primjera kutovanja zadnjih nogu od zatvorenih prema otvorenima



Boèno gledano, prednja došaplja lagano odstupaju od okomice.



Poželjni su dobro razvijeni paporci na obije stražnje noge. Šape su redovito èvrste,"suhe",jastuèiæi elastièni a nokti jaki. Prednje su šape zaobljenije od stražnjih.

No nije rijetko da stav bude uzak (nedovoljna širina i dubina prsa) uz podvuèene laktove ili preširok uz laktove izbaèene prema van a šape okrenute prema unutra.

 

Posljedica loše ishrane i nepravilnog držanja, uz genetske predispozicije, može biti i rahitis koji se odražava ovako nekako.


Ista je stvar sa zadnjim nogama.

Ovako nekako bi bilo pravilno


a ovo se zna naæi



Još jedan nedostatak su meka došaplja
U starih primjeraka mekana došaplja ne treba ubrojati u mane, dok ih u mlaðih treba smatrati veæim nedostatkom.

Zašto ne u starijih primjeraka? Zato što tome može biti uzrok nedovoljno kretanje uz prekomjernu težinu plus vremenski period.

pravilno bi bilo lagano odstupanje od okomice, a ovako se može vidjeti



U svakom sluèaju potrebna je posebnu pažnju posvetiti ovakvim nedostacima.

GREBEN
Prijelaz iz vrata u leða (greben) èini jasno naglašenu, dobro uoèljivu kosinu, koja se iz gornje linije vrata produžuje do iza vrhova pleæki.

TRBUH
Mišiæje trbuha je èvrsto, a donja se linija nastavlja neusukana, koso od stražnjeg završetka grudne kosti do unutrašnjosti prepona. 

LEÐA
Leða tornjaka su relativno kratka, èvrsta, umjereno široka i ravna.

Leða kod tornjaka su posebna prièa. Ona bi trebala biti ravna od kosine grebena do sapi. To izgleda ovako nekako.



Kombinacija grešaka bilo grebena, sapi, kuteva i stavova nogu, rezultiraju ponekim nepravilnostima u samom izgledu tijela tornjaka.

Onda to može izgledati ovako.


Nešto od toga je nadgraðenost, nešto loši kutevi.

Obièno takav pas , pogotovo s greškom grebena, kad sam stoji bez postavljanja ima zadnje noge malo podvuèene pod sebe.

Postoje i tzv. "šaranasta leða" koja se dogode kod dugih leða ukomponiranih sa strmijim sapima i zatvorenijim kutevima. Njih se s obzirom na dugu tornjaèku dlaku može otkriti uglavnom pipajuæi.

Tornjak je više- manje kasaè. Njegov kas je u normalnom tempu kratak, no kad ga se natjera na brzi kas ima vrlo izdašan korak. U principu bi trag zadnje noge trebao ulaziti u trag prednje no savršeno graðenog psa još nema pa su tu razne varijacije, pa i tzv. passgang koji se zna vidjeti kod umornih pasa.

Par slikica pasa u kretanju.



Kada se gleda kretanje pas se nesmije saplitati o vlastite noge, mora gaziti "èvrsto" i lakog koraka, leða mu se nesmiju bitno uvijati prema zemlji.
Što se bude težilo boljoj i pravilnijoj graði to æe biti veæi užitak kada se takav pas promatra u kretanju.


SPOJ
Spoj izmeðu grudnog kosa i sapi je kratak i relativno širok, u kuja nešto duži.

SAPI
Sapi su srednje dužine, nisu oborene, dok je korijen repa visoko ili srednje visoko usaðen.





Nešto oborenije-ako se spoji trokut izmeðu linije sapi i sjedne kvrge onda je kut trokuta manji

 REP
Rep je izrazito dug, može biti sabljast, prstenast ili kukasto povijen, srednje visoko usaðen. Vrlo je pokretljiv, u mirovanju je položen od korijena prema dolje, no u kasu, a osobito u uzbuðenih pozornih pasa uvijek je podignut iznad razine leða.

Dakle, tornjaèkih repova stvarno ima u svim oblicima i velièinama.







U pozoru i kretanju visoko podignut vrlo kitnjasti rep tradicionalno se smatrao jednom od kljuènih tipiènih pasminskih osobina tornjaka. Sve oblike repa koji to omoguæuju treba smatrati dobrima. Prekratak (koji ne dopire do skoènoga zgloba),te ankilotiæan ili na bilo koji drugi naèin nezdrav rep valja smatrati teškim nedostatkom. Ankiloza-stanje kod kojeg je zglob ukoèen i u njemu nema nikakve gibljivosti. Može biti priroðeno (kongenitalna ankiloza) ili steèena (nakon ozljede ili nakon operacije - artrodeza).

Da bi slikovno prikazala o èemu se u gore spomenutom naputku govori priložit æu slike tri repa u razlièitim situacijama, ovisno o raspoloženju i uvjetima u kojima se pas nalazi.

Pokretljivost repa

Rep br.1

         
 







Rep br.2







Rep br.3







Tko bi znao od ovih silnih životinja gdje je tornjak da ga ne odaje njegov rep?



Kako provjeriti je li rep u redu?

Ako ga pas može ispružiti cijelom dužinom u mirovanju, ako ga može okretati na sve strane, ako su mu svi dijelovi (kralješci ) pokretni. Naime, dogaða se da par zadnjih kralježaka u repu sraste , i taj dio repa je krut, ko štapiæ.

Treba preferirati lijepo nošen rep u stanju uzbuðenosti, nešto u ovom stilu ili slièno,bar to ima veæina tornjaka.



Što je rep dlakaviji to je utisak ljepši.

 Nadamo se da smo približili bar dio terminologije koja se upotrebljava prilikom opisivanja pasa, tako da svatko sam može vježbati na vlastitim psima.